Powered by VipTek
Share on Facebook Share on Twitter Share on Google Bookmarks

Odlazak druga Fidela – definitivan kraj XX stoljeća


           Fidel Kastro i Gagarin



Odlazak Fidela Kastra, poslednje istorijske gromade vijeka za nama, definitvno označava kraj XX stoljeća. Kako je to ocijenio jedan moj prijatelj: “ Fidel Kastro je otišao u legendu onda kada je to htio Bog, a ne Amerika“.


Priča o Kubi pedesetih godina, najbolja je ilustracija podlog i licemjernog odnosa političkih elita SAD prema malim zemljama. Kubom su upravljali tirani, koji su svoju moć bazirali na podršci SAD. Glavni resursi ovog po mnogima rajskog ostrva, bili su podijeljeni između multinacionalih kompanija i domaćih veleposjednika. Obični građani Kube živjeli su u dubokom siromaštvu i predstavljali su mahom robovsku radnu snagu, koja je od jutra do mraka bila surovo eksploatisana u rudnicima, plantažama šećerne trske, ili hotelima i kockarinicama, kontrolisanih od strane američke mafije. Porijeklo mafije je možda i jedina bitna razlika između Kube pedesetih i zemalja bivše Jugoslavije šest decenija kasnije. Naše mafije su izvorne, a ne uvozne, američke.


Poslednji kubanski tiranin-marioneta, bio je general Flugensio Batista. Njegova omraženost u narodu bila je tolika, da mu ni svemoćna CIA nije mogla pomoći da sačuva vlast, koju je definitnvo gubi u novogodišnjoj noć 1959. godine. Sedam dana kasnije, u Havanu je trijumfalno umarširao Fidel Alehandro Kastro Rus, veliki vođa kubanske revolicije.






                                                                           


Fidel I Če gevara

                      

Za razliku od svog nerazdvojnog revolucionarnog druga, Ernesta Če Gevare, Fidel Kastro je ubrzo shvatio da se za prenošenje plamena revolucije sa Kube na ostale zemlje Latinske Amerike, mora sačekati još nekoliko decenija. Stoga se El Komandante skoncentrisao na sređivanje situacije u otadžbini. Za samo nekoliko mjeseci Fidel Kastro je nacionalizujuću plantaže šećerne trske, rudnike, rafinerije nafte i turistički kompleks, iskorijenio mafiju, a domaće veleposjedike i američke milijardere razbaštinio i lišio svakog uticaja na društvene tokove.


Na samo stotinak kilometara od obala Floride, jedna mala zemlja uspjela da odbaci neokolonijalnu dominaciju SAD-a, što je impliciralo momentalno uvođenje sankcija od strane vašingtonske administracije. Fidel Kastro i kubanska revolucija uspjeli su da nadžive vlast jedanaestorice američkih predsjednika, od kojih nijedan nije skrivao da mu je želja, glava vođe kubanske revolucije. Medlin Olbrajt je recimo svom nasledniku na mjestu Državnog sekretara SAD, generalu Kolinu Pauelu prilikom zvanične primopredaje dužnosti, poželjela da u svom mandatu dočeka smrt Fidel Kastru. Želja Olbrajtove nije se ostvarila, a poslije Pauela, na mjestu šefa Stejt Dipartmenta prominijeli su Kondoliza Rajs, Hilari Klinton i Džon Keri. Drug Fidel je dočekao da svima vidi leđa i sa ovog svijeta odlazi u momentu primopredaje vlasti novoj administraciji u Vašingtonu.


Značajnu ulogu u učvršćivanju kubanske revolucije odigrao je SSSR. Hruščov i Brežnjev štitili su Kubu na sličan način, kao ruski carevi Crnu Goru u HVIII i HIH vijeku.









































Kastro I Bržnjev


Najteže godine za Kubu i revoluciju, nastaju nakon kolapsa SSSR-a. Ruska ekonomska pomoć i garantovan plasman za šećernu trsku, duvan i druge kubanske proizvode prestaju, a pritisak SAD istovremeno dostiže vrhunac. Kako navodi Noam Čomski, američka vlada je u poslednjoj deceniji HH vijeka na kontrolu sprovođenja embarga prema Kubi potrošila 350 puta više sredstava, nego na praćenje aktivnosti islamskih terorističkih grupa. Uprkos svemu Fidel i revolucija preživjeli su mračne devedesete, a neki kubanski Peti oktobar, ostao je samo pusta želja predsjedničkih administracija dva Buša, Klintona i Baraka Obame.


Šest decenija kubanske revolucije stvorilo je u pravom smislu riječi društvo socijalne pravde i jednakosti. Zdravstveni i obrazovani sistem najveći su ponos današnje kubanske države. Fidel Kastro je početkom ovog vijeka zajedno sa predsjednikom Venecuele Hugom Čavezom, pokrenuo je proces stvaranja savremnijih zdravstvenih centara na teritoriji obje države. Novac za najsavremiju medicinsku opremu obezbijedila Venecuela, a  Kuba medicinske stručnjake.










































Kasto I Hugo Čavez


Ovaj grandiozni projekat kojim bi dvije slobodne i prkosne zemlje, svojim građanima obezbijedile nasavremeniju zdravstvenu zaštitu, suočio se sa opstrukcijima iz SAD-a. Učešće kubanskih ljekara u projektu, poslužilo je američkoj administraciji kao osnova za tužbu protiv Simensa i Filipsa, zbog navodnog narušavanja embarga prema Kubi, jer u apartima koje su ove kompanije bile dužne isporučiti Venecueli i Kubi, nalazile su se komponente na koje su pravo na patente polagali američki pronalazači. Na kraju su Simens i Filips platili kaznu od nekoliko stotina hiljada dolara, simboličnu jer se radilo o milijardama vrijednim porudžbinama. Međutim sudski proces po tužbi SAD-a, isporuku medicinskih aparata odložio je za nekoliko godina.


Ko zna koliko bi života građana Kube i Venecuele bilo spašeno, da nije bilo podlog miješanja američke administracije. Istorija ljudskog društva teško da pamti nešto licemjernije i podlije, od sabotaže liječenja naroda Kube i Venecuele, ili NATO bombardovanja naše zemlje i Libije, municijom sa osiromašenim uranijumom, a sve uvijeno u parole o slobodi i demokratiji. Za spoljnu politiku SAD, Fidel Kastro je prije desetak godina rekao da “katkada proizvodi bijes, a katkada odvratnost.“


Kuba koju El Komandante ostavlja svojim potomcima u svakom pogledu je prospetetnija od Kube krojene po kalupima mafije i CIA-e, koju je prije blizu šest decenija preuzeo. Kubanci nijesu najbogatiji ljudi na svijetu, ali njihov kvalitet života koji im je obezbijedila revolucija, neuporedivo je veći od onoga što bi im pružio bilo koji proamerički režimi. “Oni govore koji danas govore o neuspjehu socijalizma, ne mogu navesti nijedan primjer gdje je to kapitalizam donio prosperitet u Aziji, Africi i Latinskoj Americi“ – bila je Fidelova replika kritičarima.











































Slava drugu Fidelu Kastru, poslednjoj istorijskoj gromadi HH, jednom od najvećih i najuspješnijih boraca za ideale slobode i pravde, u istoriji ljudskog društva.


Od Igor Damjanović -  28 novembra, 2016

Naslovna Контакт Dokumenta društva Obaveštenja Galerija Aktivnosti drustva Petorica kubanaca Korisni linkovi Eurocuba