Intervencija protiv Kube bila bi novi Vijetnam
Amerikanci su videli priliku i na društvenim mrežama podstrekivali nemire, oni svuda imaju isti scenario, žele da iskoriste glad i bedu da podbune narod

Nedavni protesti na Kubi izazvali su veliku pažnju u svetskoj javnosti, jer je javno demonstriranje nezadovoljstva retka pojava na karipskom ostrvu. Događaje u Havani s posebnim interesovanjem prati kubanska dijaspora na Floridi, verujući da neredi dokazuju da je sazrelo vreme za uklanjanje komunističkih vlasti. Kuba je šest decenija pod američkim embargom, a brojni Amerikanci kubanskog porekla sada traže od predsednika Džozefa Bajdena i da vojno interveniše.
Gustavo Trista del Todo, ambasador Republike Kube u Beogradu, u razgovoru za „Politiku” opisuje ekonomsku i epidemijsku situaciju u svojoj zemlji i objašnjava kakav bi bio kubanski odgovor na moguću američku vojnu akciju.
„Mi smo pod američkom blokadom. Za nas je to blokada, a ne embargo. Embargo je ekonomski termin, a blokada vojni. Za Kubu, to je rat, ekonomski rat i samo nedostaju intervencija i bombardovanje. Blokada traje 60 godina. Barak Obama je uneo pozitivne promene u naš odnos. Rekao je: ’Šezdeset godina imamo embargo i nije dao rezultate, probaćemo nešto drugo’. Bila je to zanimljiva ideja, pametna. To je bila ideja Demokratske stranke. Stvari su bolje išle za vreme Obame, iako je blokada ostala. U Americi je blokada regulisana zakonom i samo Kongres može da je ukine, a nikad nije bilo konsenzusa za tako nešto”, objašnjava ambasador.
Ekonomski problemi nisu novost na Kubi. Zašto je do protesta došlo baš sad?
Donald Tramp je stvari vratio unazad. Uveo je 243 nove drakonske mere. Ne možemo da dobijamo ni doznake. Kubanci koji žele da se isele ne mogu da dobiju vize jer je Tramp ispraznio ambasadu, povukao američke diplomate i izbacio naše, tako da je naša ambasada u Vašingtonu poluprazna. Sad Kubanci moraju da idu u treće zemlje da podnesu molbu, a nemaju garancije da će ona biti prihvaćena. Bajden je obećao promene i unapređenje odnosa, ali još nije rešio problem.
Šezdeset godina traje blokada, ne možemo da prodajemo duvan, rum i naše druge proizvode, niti da kupujemo. Povrh svega, sad imamo pandemiju, što znači da smo ostali bez turizma. Nama je svake godine dolazilo 1,2 miliona kanadskih turista, a njih sada nema. Dakle, imamo ekonomskih problema, nestašice. Uz to, ljudi su umorni i od restrikcija tokom epidemije. Amerikanci su videli priliku i na društvenim mrežama podstrekivali nemire. Oni svuda imaju isti scenario, žele da iskoriste glad i bedu da podbune narod. Zato su organizovani protesti, ali većina demonstranata bili su ljudi sa margine: delinkventi, lopovi, ljudi na uslovnoj slobodi, osuđivani za krivična dela.
Zapadni mediji javljaju da je kubanska vlada prekinula internet da se ljudi ne bi dogovarali o protestima preko društvenih mreža. Da li je to tačno?
Ne znam odakle im to. Na Kubi ima interneta. Istina je da mi ne možemo da se priključimo na kablove jer su to američki kablovi i blokada to ne dozvoljava. Mi se povezujemo na internet preko satelita, što je mnogo sporije i skuplje. Kuba nema interes da prekine internet. Kad nema interneta na Kubi, to je zbog SAD i zbog sajber napada na sajtove naše vlade.
Piše se i o ljudima koji su nestali posle protesta. Gde su oni?
To je laž. Ima mnogo lažnih vesti u vezi Kube.
Kubanska imigracija na Floridi traži vojnu intervenciju. Da li vas zabrinjava takva mogućnost?
Borićemo se. Pružićemo otpor. Nećemo dati revoluciju.
Kako? Amerika ima najsnažniju vojsku u istoriji čovečanstva.
A zašto nas onda ranije nisu napali? Zato što znaju da bi platili visoku cenu. Spremni smo da se suočimo s intervencijom. Naša doktrina je rat celog naroda. Na svakom uglu će naići na ljude koji će braniti svoju zemlju. Ceo narod bi učestvovao. Amerikanci znaju da bi imali mnogo mrtvih vojnika i zato se nikad i nisu odlučili za intervenciju. Jenkiji znaju da bi na Kubi doživeli realnu opasnost da izgube život. Bio bi to novi Vijetnam. Njihova javnost to ne želi.
Kuba razvija više vakcina. Dokle se stiglo s njima?
Teško je napraviti vakcinu jer najveće farmaceutske kuće prave komponente, a one su američke. Ne smemo da kupujemo od njih zbog blokade. Naša vakcina „abdala” je odobrena. Oko 20 odsto kubanske populacije već je primilo tri doze, koliko je neophodno. Veliki broj ljudi primio je jednu ili dve doze. Oko 60 odsto stanovništva biće vakcinisano u avgustu. Nemamo stranih vakcina jer bi bilo skupo da ih uvezemo. Razvijamo još četiri domaće vakcine. Njima će se vakcinisati i deca. Do kraja godine na Kubi će svi biti vakcinisani. Mislim da se na Kubi neće desiti ono što se dešava u Srbiji – da dosta ljudi ne želi da se vakciniše.
Možda čekaju kubansku vakcinu. Da li se srpska vlada raspitivala o kubanskoj vakcini?
Da znate da stalno čujem da ljudi žele kubansku vakcinu. Pitam ih zašto se ne vakcinišu, a oni mi kažu: „Čekam kubansku vakcinu”. Moja poruka je: Ne čekajte, vakcinišite se, možete da se razbolite dok stigne kubanska. Naša vakcina još nije spremna za izvoz. Prvo ćemo je prodati Venecueli i drugim zemljama u Latinskoj Americi i Africi. Razgovarao sam sa srpskom vladom o kubanskoj vakcini, ali mislim da Srbiji do decembra više i neće trebati nova vakcina.